Sljedeća je telesinhronizacija, koja je za sve namjere i svrhe samo još jedan cam rip sa nešto boljim zvukom (obično se prenosi iz kina koji imaju pomoćne priključke na sjedištima za osobe oštećenog sluha).
Neki filmovi, međutim, nose oznaku “DVDSCR”. Kao što možete pretpostaviti iz akronima, ovo je skraćenica za "DVD screener", što je sa DVD kopije filma poslanog filmskim kritičarima, novinarima, producentima i drugim insajderima iz filmske industrije uoči godišnje emisije Akademije. Uzmimo, na primjer, ovogodišnje praznične filmove, koji uključuju biografski film Davida O’ Russela Joy i najnoviji The Hateful Eight Quentina Tarantina. Oba su pronađena kao distribuirana na glavnim torrent stranicama mnogo prije zvaničnog datuma objavljivanja.
Ako studio pritisne objavljivanje filma tik do roka kada treba da stignu glasovi za Oskara, često će objaviti svoje ekrane sedmicama, ponekad čak i mjesecima prije objavljivanja kako bi dali procjenjuje dovoljno vremena da razmisli o kvaliteti bilo kojeg filma.
Kako screeners curi
Ovo je osnovni problem sa sistemom skrininga. Bez obzira na svu njihovu buku o korištenju nekih od „najnovijih dostignuća u tehnologiji za borbu protiv piraterije“, MPAA nastavlja da šalje fizičke DVD ekrane čim dođe vrijeme da sudije za dodjelu Oskara/Zlatnog globusa sami odluče o vrijednosti filma.
U prosjeku, film će biti distribuiran bilo gdje od desetina do hiljada pojedinačnih ljudi i medija putem fizičke pošte na DVD-u s vodenim žigom. Ali čak i sa svim DRM mogućnostima u svijetu, MPAA tvrdi da je jednostavno stavljanje vodenog žiga na DVD screener dovoljno da ga spriječi od piratstva. To su ili nevidljivi dijelovi koda u samoj DVD datoteci koji mogu pratiti gdje je bio otkako je ripan, ili čak vizualni vodeni žig koji se periodično pojavljuje kroz film koji pokazuje iz čije kancelarije je skriner izvorno došao.
Dobar primjer za ovo je 2013. godine kada je kopija Tajnog života W altera Mittyja procurila na internet s vodenim žigom “Imovina Ellen Degeneres” koji je prskao po ekranu, sugerirajući da je kopija sigurno došla od nekoga iz produkcijsko osoblje njene emisije. Nakon istrage, MPAA je saznao da su ovaj vodeni žig zapravo dodali sami hakeri u pokušaju da odbace vlasti, što je taktika koja je izgleda funkcionisala baš onako kako je planirano.
Sve dok MPAA i studiji ne budu mogli da razjasne svoj sistem ko šta i gde propušta, malo je verovatno da će ovaj talas DVD-ova namenjenih glasačima za Oskara uskoro ostati van interneta.
Problem s piratstvom
Nije tajna da iako je Hollywood objavio svoj najveći rekord ove godine (nevjerovatnih 11,1 milijardu dolara zahvaljujući izdanju Ratova zvijezda), ove rastuće brojke samo su podržane naglo naduvanom cijenom pojedinačne karte.
Zapravo, stvarni broj karata prodatih širom svijeta (uprkos rastućoj posjećenosti na tržištima u razvoju kao što je Kina) kontinuirano opada od 1996. godine, a vlasnici pozorišta i filmski stvaraoci svakodnevno su primorani da smišljaju sve inventivnije načine uvjeriti potrošače da napuste svoje dnevne sobe i krenu do svojih ljepljivih sjedišta natopljenih sodom.
I iako se ovaj pad može djelomično pripisati povećanju kvaliteta koji smo vidjeli u postavama našeg kućnog kina, to je također zato što je od 1996. godine dostupnost filmova koji su ilegalno učitani na internet eksplodirala, što ga čini lakšim nego ikad za svako ko ima internet vezu ne samo da odustane od kupovine karte, već i da izbegne potrebu da bilo šta plati.
Kada screener procuri na mreži dok je film izašao (ili još gore, prije nego što je i legalno dostupan), to ga čini previše primamljivim za ljude koji inače ne bi torrentima tražili različite načine gledanja filma.
Andy Baio sa Waxy.org je vodio detaljnu tabelu svih glavnih dobitnika Oskara u proteklih dvanaest godina kako bi pratio ovaj trend, zajedno sa datumom premijere filma kada je njegov ekran procurio na internet. Kao što možete vidjeti, neki filmovi će procuriti na internetu mjesecima prije datuma premijere, a sve zato što se studiji i glasači za Oskara (od kojih je veliki postotak stariji od 60 godina) ne mogu potruditi da se prilagode bilo kojoj vrsti tehnologije koja objavljeno nakon 2005.
Ako filmski studiji ili MPAA žele da smanje svoje gubitke zbog piraterije, moraće da preispitaju sistem DVD screenera iz temelja. Neki industrijski analitičari su predložili da umjesto slanja ovih DVD-ova u divljinu u nadi da će svi čuvati čast svojih izviđača, jednostavno održavaju privatne projekcije filmova preko personaliziranog streama, možda na način koji omogućava studiju da prati video izlaz za bilo kakve znakove rippinga ili kršenja DRM-a.
Na ovaj način, umjesto bezobzirne distribucije filma na DVD-ovima s kojih se lako može skinuti zaštita za nekoliko minuta, streamovi se otvaraju i zatvaraju na kontroliranom kanalu između studija i samog sudionika koji gleda. Sve što bi glasač trebalo da uradi jeste da obavesti studio kada namerava da pogleda kopiju, a predstavnik (za to su i stvoreni pripravnici, zar ne?) ostaje sa filmom od uvodnih špica do poslednjeg zvona. Ovo uklanja mogućnost da bi DVD mogao biti ukraden iz nečijeg ureda i osigurava da samo odabrana publika dobije pristup filmu prije nego što bude pušten u kina.
Bez obzira na to šta studijski sistem na kraju usvoji, očigledno je da ako žele da zadrže svoje filmove tamo gde im je mesto (u bioskopima do Blu-Ray izdanja), moraće da počnu da dobijaju nešto više inventivni sa načinima na koji pokušavaju da pridobiju Akademiju da dobije još jednog Oskara u njihovu korist.
